Nakon preseka agencijskog PR-a u regionu (deo I, deo II), evo i posta sa PRedstavnicima regionalnih udruženja za odnose s javnošću.
Na nekoliko pitanja odgovorila nam je predsednica Hrvatske udruge za odnose s javnošću (HUOJ), gospođa Dubravka Jusić, kao i kolega Dragan Močević iz PR udruženja Republike Srpske (PRO RS), odnosno predsednik Društva Srbije za odnose s javnošću (DSOJ), Miloš Đajić.
Nakon konsultacija sa kolegama, obaveštena sam da u Makedoniji NE postoji strukovno udruženje, a koleginica Elvira Medved iz Slovenačkog udruženja za PR nije odgovorila na moju molbu.
****************************************************************************
DDj: Koja je formalna, a koja suštinska uloga zvaničnog udruženja za PR?
Dubravka Jusić: Hrvatska udruga za odnose s javnošću okuplja profesionalce koji su zaposleni u raznim područjima odnosa s javnošću (PR), strateških komunikacija, komunikacijskog menadžmenta i savjetovanja.
Brojimo oko 800 članova iz raznih sektora – korporacija, agencija i konzultantskih kuća, državne uprave, lokalne samouprave, javnih poduzeća, kulturnih i zdravstvenih ustanova, nevladinih udruga, znanosti i dr.
Uloga HUOJ-a je da svojim članovima omogući formalni okvir za okupljanje kako bi razvijali struku odnosa s javnošću u Hrvatskoj. Udruga se bavi svim bitnim pitanjima, od regulacije struke do edukacije članova i izdavaštva stručne literature te davanja godišnjih priznanja za najbolja ostvarenja. Uz to, važan nam je i aspekt međunarodnih odnosa te veze s kolegama iz udruga diljem svijeta kako bismo razmjenjivali najnovija iskustva, sudjelovali u međunarodnim istraživanjima i suradnji. Naposlijetku, neformalna uloga, ali jako bitna je da je HUOJ svojevrsni forum umrežavanja (networking) za ljude koji imaju zajedničke interese u svojem zanimanju.
Miloš Đajić: Svako udruživanje na našim prostorima nosi veliki značaj samom idejom o udruživanju, jer promoviše kulutru zajedništva koja nam često tako nedostaje u društvu. Vrlo lako se delimo, a teško udružujemo. Značaj formalnog postojanja strukovnog udruženja profesije odnosa s javnošću je da postoji kritična grupa ljudi koja želi da profesiju kojom se bavi podignu na viši organizacioni nivo tj. da ona bude prepoznata kao struka koja svoje utemeljenje nalazi u nauci i koja kao i ostale struke ima svoje strukovno udruženje. Sa tim ciljem je i u Srbiji osnovano Društvo Srbije za odnose s javnošću (DSOJ).
Suštinska uloga samog Društva je promocija struke najširoj javnosti, privlačenje ljudi koji rade na poslovima odnose s javnošću i podizanje njihove svesti o značaju udruživanja.
Takođe ne treba zaboraviti i važnost obrazovanja u oblasti odnosa s javnošću koji mora biti konstantan i zato Društvo organizuje različite obrazovne programe, okrugle stolove, konferencije… Stalni rad na podizanju svesti kod rukovodećih struktura o značaju strukturisane i planirane komunikacije takođe je jedna od suštinskih uloga Društva. Komunikacija sa institucijama sistema i uključivanje u njihov rad kroz članstvo u različitim državnim savetima i komisijama je važno za podizanje ugleda struke u javnosti.
Dragan Močević: Smatram da u BiH situacija s Udruženjima nije baš najbolja i da nije u interesu PR profesionalaca jer ne postoji jedno zajedničko, državno udruženje.
Udruženje za odnose s javnošću Republike Srpske PRO RS je formirano prije 5 godina, ali je već 3 godine pasivno. S druge strane to pokazuje i stvarno stanje profesije jer je spremnost ljudi da se dodatno angažuju za rad u Udruženju relativno mala. Ne bih previše komentarisao drugo udruženje koje postoji u BiH pod nazivom PRIBA.
Prije godinu dana sam pokrenuo inicijativu o formiranju jednog zajedničkog krovnog državnog Udruženja PR profesionalaca i iz Republike Srpske i iz Federacije BiH koja je naišla na veliki otpor kod funkcionera PRIBA tako da se u suštini sada ništa ne dešava na tom polju u BiH.
Mislim da je svima nama u regiji HUOJ primjer šta i kako neko Udruženje treba da radi, a mi u BiH smo daleko od toga.
DDj: Na koji način merite relevantnost svog Udruženja (gde u PRaksi primećujete efekte udruživanja PR delatnika)?
Dubravka Jusić: Ima više načina kojima to pratimo, jer su i naše aktivnosti raznolike.
Svake dvije godine radimo sveobuhvatno istraživanje o stanju u struci koje nam ukazuje na sva poboljšanja i razvoj, kao i na ona područja u koja se moramo jače usmjeriti.
Do sada smo objavili desetak važnih izdanja iz područja odnosa s javnošću od kojih je veliki dio ušao na popise obavezne ili izborne literature u sve hrvatske obrazovne programe PR-a pa tako i na sveučilišne kolegije. Nadalje, pratimo intenzitet i aktivnosti pojedinih sekcija unutar Udruge i ta dinamika nam daje sliku u kojim područjima smo postigli kakav napredak. Brojnost i povećanje kvalitete članstva je još jedan kriterij. HUOJ se u proteklih 10 godina profilirao u ozbiljnu strukovnu udrugu i danas je nezamislivo da se netko bavi ovim poslom u Hrvatskoj, a da nije član Udruge.
Miloš Đajić: Do sada je rađeno nekoliko istraživanja čiji su rezultati pokazali nedovoljnu vidljivost samog Društva i 
samim tim dali nam smernice u kom pravcu bi trebalo da delujemo. Takođe plaćanje članarine predstavlja jedan od bitnih elemenata zadovoljstva radom Društva. Ja mogu govoriti o poslednjih godinu dana rada Društva i kroz tu prizmu mogu reći da se efekti u PRaksi vide kroz osnivanje lokalne organizacije Društva u Novom Sadu, veću zainteresovanost za online komunikaciju, čemu mislim da smo doprineli organizacijom konferencije i dovođenjem eminentnih predavača. Takođe značajan je pomak napravljen razvijanjem jasnih kriterijuma za dodelu godišnje nagrade Društva “PRiZNANJE”, a to se moze meriti sve većim brojem prijavljenih radova. Tome je doprineo i uspostavljen dijalog sa Agencijama koje se bave odnosima s javnošću. Upravo je u toku novi konkurs koji će pokazati da li se taj trend nastavalja ili je potrebno neke stvari menjati.
Dragan Močević: Zbog gore navedenih razloga postojeća Uduženje u BiH i nisu suviše relevantna jer ne uspjevaju da ostvare ono zbog čega bi Udruženja trebala da postoje.
Ne postoje kvalitetne konferencije Udruženja, ne postoji izdavačka djelatnost i istraživački radovi, ne postoji regulisana oblast agencijskog rada ni cjenovnici tako da zaista ne možemo govoriti o nekim efektima ni relevantnosti.
U ovom trenutku na tržištu BIH nelegalno rade i pojedine PR agencije iz Slovenije, Hrvatske i Srbije i brojni domaći pojedinci koji neozbiljnošću i neprofesionalnošću samo ugrožavaju ugled profesije ali i nanose štetu državnom budžetu.
DDj: Da li članovi Udruženja opravdavaju očekivanja Udruženja i statutarna opredeljenja?
Dubravka Jusić: Kako HUOJ postoji tek nešto više od deset godina, a dinamičniji razvoj je ostvaren u drugoj polovici tog razdoblja, bili smo puno više usmjereni na precizno osluškivanje što to treba stručnjacima u PR-u u Hrvatskoj i kako Udruga njima može pomoći da napreduju i razvijaju svoje znanje, te stječu nova iskustva. Sada ulazimo u razdoblje kada možemo očekivati da će se sve više članova aktivno uključivati u razne forume unutar Udruge kako bi unapređivali svoje niše u kojima djeluju. Postoji sve veće zanimanje ljudi za umreživanje i rad. Naravno, kao i kod svih dobrovoljnih udruženja to traži entuzijazam i pozitivan pristup. Neki od najboljih hrvatskih stručnjaka su u proteklih nekoliko godina stavili na raspolaganje svoje znanje, vrijeme i veliku volju kako bi pomogli unapređenju struke.
Miloš Đajić: Aktivni članovi u potpunosti opravdavaju očekivanja Društva… ključna je stvar da mi u bazi članova imamo oko 500 identifikovanih, a da smo u prošloj godini uspeli da prikupimo članarinu od samo njih 200. Zato smo i promenili odredbe Statuta u odrednici da se članarina za tekuću godinu plaća do 31. marta i da nakon toga oni koji ne plate neće biti tretirani kao aktivni članovi. Biće interesantno da vidimo kako će izgledati situacija sledeće godine kada prvi put počinjemo da brišemo iz baze članstva one koji nisu plaćali članarinu. Pretpostavljam da sam mnogima dosadan sa temom plaćanja članarine ali za mene plaćanje članarine predstavlja osnovu za rad Društva i uopšte pokazuje želju članova i članica da ono što bolje funkcioniše. Zato sam i sve kolege i koleginice koje su u rukovodećim strukturama, pre neki dan, podsetio da moramo dati primer drugima plaćajući članarinu na vreme.
Dragan Močević: Incijativa članova je uvijek dobrodošla, ali mislim da je nije bilo u dovoljnoj mjeri pa vjerujem da će neko novo vrijeme i novi ljudi uspjeti da ostvare ono za šta bi Udruženje trebalo da se bori.
Pitanje je i da li u ovom trenutku Udruženja opravdavaju očekivanja članova posebno potencijalnih članova.
Mislim da ne. Na žalost, kao i u svemu drugom postoje i ljudi u PR udruženjima kojima je samo bitno da imaju neku funkciju koja će biti u CV-ju a u suštini svojim radom ne doprinose razvoju udruženja.
DDj: Gde vidite priliku za aktivnije delovanje Udruženja?
Dubravka Jusić: U sljedećih par godina svakako ćemo nastaviti našu izdavačku djelatnost koja se pokazala vrlo pozitivnim pomakom. Jako je važno da ljudi imaju svjetske naslove dostupne i u prijevodu, a posebno zbog formalnih zahtjeva naših fakulteta. Jačat ćemo i edukacijski program. Sada očekujemo početak trećeg ciklusa programa po licenci britanskog CIPR-a koji je vrlo kvalitetna dopuna znanja ljudima u praksi. Uz to, vjerujem da ima dosta prostora za razvoj u međunarodnim odnosima, aktivnijoj suradnji s kolegama iz regije, ali i s udruženjima u svijetu. Započeli smo dobru izgradnju odnosa s CIPR-om, CERP-om, ICCO-om te Euprerom. Vlada mišljenje da bi se post-tranzicijske države Istočne i Srednje Europe trebale jače umrežiti zbog vrlo specifičnog razvoja odnosa s javnošću u tom području u proteklih 15-ak godina. Poticat ćemo i jači rad s mladima i volonterske projekte koji će biti usmjereni na razvoj struke, a pripadaju društvenoj odgovornosti.
Miloš Đajić: Ono gde Društvo Srbije za odnose s javnošću može i mora biti aktivnije, pod jedan, na polju obrazovanja i osnaživanja svojih članova i članica i razvijanja saradnje sa Univerzitetima i fakultetima. Tu mislim na organizaciju što većeg broja obrazovnih sadržaja, kao i formalizacijom stručnog obrazovanja. Druga značajna aktivnost je promocija značaja struke i ona ostaje kao jedan trajan zadatak u svim aktivnostima Društva. Uključenje u institucije sistema i stručna podrška nevladinom sektoru je treći zadatak. Ono gde Društvo nije napravilo veliki pomak su Ministarstva i institucije Vlade Republike Srbije kao i jedinice lokalne samouprave. Da bi ispunili taj četvrti zadatak moramo naći načina da dopremo do ljudi, motivišemo ih za uključivanje u DSOJ, povežemo ih i osnažimo. I kao peti zadatak ja vidim osnivanje sekcije Agencija, kroz čiji rad se najčešće gleda oblast odnosa s javnošću i koje su nam potrebne kao aktivni deo DSOJ.
Dragan Močević: Mislim da u BIH veoma brzo mora da dođe do formiranja jednog ozbiljnog državnog udruženje sa uvažavanjem svih specifičnosti koje postoje u BIH. Na čelo tog Udruženja moraju doći ljudi sa ozbiljnim referencama, stručni i sposobni i sa ugledom među PR-ovcima u cijeloj BiH kao i sa dobrim rejtingom i odličnim kontaktima u regiji i EU. Nakon toga treba omogućiti svim PR profesionalcima da i putem Udruženja dolaze do novih znanja, kontakata i poslova. Aktivnija uloga tog novog BH Udruženja je interes svih istinskih PR profesionalaca, posebno nas koji živimo za PR i od PR-a.
******************************************************************
Zahvaljujem kolegama na odgovorima i verujem da svi uočavate bitne detalje kroz odgovore u postu. Mislim da je jasno i koji su PRoblemi, ali i gde su PRilike. Dobrih Udruženja, koliko god da ih je, nikada nije PReviše.
Vađa DDj
a etika? to nikome nije na pameti?