Hrvatska Udruga za PR je na svom YouTube kanalu objavila video sa Okruglog stola “Online revolucija u praksi” održanog na 11. konferenciji HUOJ-a u oktobru.
UPDATE 1 -> odgovor Splitske banke na Discussion Boardu
UPDATE 2 -> #netokracija i odgovor iStudia
Splitska banka je “zakoračila” u svet društvenih medija. Na facebook-u je ova finansijska institucija publikovala javni profil i prvog dana privukla pažnju klasičnih medija:
Što smiju “lajkati” a što ne, koje “postove” komentirati i na koji način, samo su neka od pravila koje je Splitska banka navela u dopisu svojim zaposlenicima vezano uz novu stranicu te banke na Facebooku. Šokirani, kako kažu, zabranom slobode govora, dopis su poslali medijima. – danas.hr
Tragom vesti o uspostvalju diktature prema zaposlenima u mediju sadašnjosti po modelima medija prošlosti, došla sam do određenih informacija koje delim na blogu.
Biti bolji od drugih znači biti spreman na izazove!
Za PR agenciju mora biti veliki izazov da započne sa blogovanjem. Mislim da su ti izazovi brojni. Npr. o čemu pisati, a da se ne konfrontiraš sa uticajnom javnosti; na koji način markirati propuste – a ne pokazati prstom u klijenta; na koji način opisati složenost odnasa s medijima – a ne reći direktno da znaš, da uvek znaš – uzroke neprofesionalizma.
Zapravo, smatram da je blogovanje PR (i marketing) agencije vrlo ozbiljan (gotovo) podvig.
Videli ste može biti, početkom nedelje je agencija Prime iz Bosne i Hercegovine lansirala svoj korporativni blog. To nije prvi blog neke PR agencije u regionu, ali je prvi takav blog vredan pažnje. I svakako prvi u Bosni & Hercegovini!
Na pojedinim internet lokacijama objavljeni su textovi linkovani na slučaj Vladimira Čučkovića i njegovu inicijativu upućenu Banci Intesa Beograd.
Online polemika i postavljanje “malog čoveka” naspram “velike kompanije” sa sve “moćnim” građanskim medijem -> Internetom <- u sredini bila je dovoljno primamljiva da se udubim u temu.
Stvari, kao i obično, nisu crno-bele.
Na osnovu informacija sa online izvora koji su pisali o događaju, kao i na osnovu dokumentovanih činjenica koje su mi još juče (nedelja) stigle iz Banke Intesa, u ovom postu pojasniću tri aspekta događaja:
Stav Banka Intese prema bezbednosti svojih korisnika i zaštiti vizuelnog identiteta
Stav Banke Intesa prema inicijativi nekog građanina
i za ovaj blog najvažniju temu -> odnos sektora korporativnih komunikacija i marketinga Banke prema online reputacionom riziku.
1. Stav banke Intesa prema bezbednosti svojih korisnika i …
1.1. Akcija ->
U februaru Banci od g. Čučkovića stiže online inicijativa za saradnju uz predočavanje gotovog rešenja vizuelnog i strukturalnog izgleda sajta. Čučković je kasnije na portalu e-kriminal naveo da je ova dobronamerna inicijativa Banci poslata bez očekivanja finansijske nadoknade, tj. besplatno. U zvaničnom Stavu Banke, međutim navodi se sledeće:
…ali ne besplatno, kako on kaže, već u zamenu za „podršku“ projektu eberza u vrednosti od 50 do 70 hiljada dinara mesečno. Radi verodostojnosti u prilogu Vam dostavljam oba dopisa koja je istovremeno dotični uputio banci. Nakon što smo razmotrili ponudu, zaključili smo da nam ona nije interesanta i ljubazno se zahvalili gospodinu Čučkoviću.
1.2. Reakcija banke u Srbiji->
Banka odgovara mailom sledećeg sadržaja:
Poštovani,
Hvala Vam puno na predlogu.
U ovom trenutku nemamo u planu razvoj sličnih portala Banke.
1.3. Reakcija Grupe Banka Intesa SanPaolo ->
Redovnim online monitoringom (da, da neke kompanije i to rade), iz Italijanske centrale Banke uočeno je postojanje ovog sajta koji upućuju na aktivnosti oficijelnog karaktera, te u Intesi Beograd pojašnjavaju reakciju Grupe:
Tokom marta sam za Kursor TV odgovorila na nekoliko interesantnih pitanja uredništva.
Teme -> osnovne karakteristike online PR-a uz navođenje pozitivnih primera u našoj zemlji, kao i na globalnom nivou.
Kao primer regionalne PRakse rado bih se dopunila nedavnim slučajem na blogu gadgeterija.net u kojem se kompanija VIPnet ponela posve nedoraslo konverzaicijskoj eri u kojoj živimo, iako je kao velika i komunikacijski bitno zrelija kompanija od domaćih i regionalnih konkurenata… Ukratko: ukinuli su reklame na pomenutom blogu (ubrzo) nakon pojavljivanja (gore linkovanog) teksta -> objektivnog stava autora o nePRofesionalno organizovanoj nagradnoj igri.
Dakle, posle sadržajne (online) polemike na temu prošlonedeljnog skupa koji je u Beogradu organizovala Erste banka imam određeni stav (za PRomenu), pa bi da ga šeram (isto za promenu) ->
U fazi (kamenog doba) PRimene internet kanala komunikacije u poslovne svrhe, korak Erste banke je za svaku pohvalu!
April 2010. obeležilo je nekoliko vrlo značajnih događaja.
Po mom mišljenju najvažniji je predstavljanje modela za oglašavanje na mikro bloging platformi Twitter.
Druga bitna stvar je širenje FaceBook društvenog kruga (social circle) na ostale web lokacije korisnika FB-a, tj. povezivanje naših online aktivnosti na FB-u sa onim izvan samog servisa -> Open Graph API.
TWITTER -> oglašavanje ili trening za advertajzerski mozak
Konačno i članovi srpskog PR udruženja imaju svoju konferenciju, svoju “PRiliku”.
Čestitam timu volontera iz DSOJ na uloženoj energiji, vremenu, strpljenju. Sve pohvale za g. Miloša Đajića, Predsednika DSOJ koji je bio dostupan i srdačan domaćin!
Post ću podeliti na 3 celina:
I Predavanja/PRedavači – naučeno, utisci
II Posebni utisci
III Linkovi
Naravno, sve napisano će biti rezultat mog subjektivnog stava i percepcije.
I PREDAVANJA/PRedavači – naučeno, utisci
prvi dan Konferencije 15. oktobar…
1. “Trendovi u komunikacionom menadžmentu i odnosima s javnošću” – Dejan Verčić, Slovenija
D. Verčić je profesor na Ljubljanskom univerzitetu i partner (suvlasnik) agencije Pristop. Njegovo je predavanje otvorilo Konferenciju, faktički. Elem, predstavljen nam je European Communication Monitor 2009 - istraživanje o trendovima i stanju u PR struci na Starom kontinentu (uzorak 1.863 PR delatnika; 34 zemlje Evrope uključujući i SRB, HR, SLO…).
Dva meseca na raznim nivoima u mojoj se prethodnoj kompaniji većalo o tome je li ili nije ok da blogujem kaosupervizor za komunikacije Izvršnog odbora. Nigde na blogu mi nije bilo dozvoljeno da spominjem svoju kompaniju, niti moja eksplicitna iskustva. Veliki broj kolega u kolektivu me je posmatrao kao što se posmatra nudista na gradskoj plaži. FB je bio zabranjen (zato sam Twittovala, nikakva “šteta”), kao i YouTube… i štošta…
Uh, ni kolege iz struke u Srbiji me nisu gledale ništa više blagonaklono. Bila sam “neka mala koja nešto na internetu čeprka jer joj je dosadno.”